GORAJDE ZİKİR TEPESİ ZİKİR - 23 06 2019

Allah, al-Fatiha, Allah, al-Fatiha, Allah, al-Fatiha, al-Fatiha, al-Fatiha. Ani duše punami tipa naših deda, nena, naših majke i očeva, oni koji su svojim životima sjedočili stoljećima, ovom blagoslovđenom bosanskom tlu,

da je samo Allah, Bog, i da je Muhammad, al-a-Salaam, negobrobi, negobroco, proslanik, Poştovane sestre, draga braćo, dragi prijatelji, poştovani şehovi, poştovani drvişi, novi sufje, ova naš drugi susret ovdje na presjeci. Jednim dobrim povodom koji smo Lani nazvali pokušajem obnove našeg kontinuiteta. Kao što znate, Lani smo govorili o jednom od izazova s kojim se naš narod suočava. Ako i nismo na pravi način i nismo barem dolojno definirali ni sami sebi, a to je da imamo ne samo mi kao bušnjaci, ne samo naša braća Turci, kao naša braća i prijatelji, nego čitav muslimanski umet. Imamo prekide.

Mi smo prekinuti na jednom mjestu, u jednom vremenu, i taj prekid nismo još uvijek zaliječili na pravi način. Da to smo kazali, da ćemo u bavljenju svojim poslovima ovdje pokušati da se vratimo na fabričke postavke. Tamo gdje smo prekinuti, gdje su nas planski prekinuli i u svakome smislu, u svim poljima naših života, pokušati vratiti stvari na početak.

Ne može se ništa graditi od ozgova. Nema te kuće koje možete prvo izgraditi kropno, pa da on bude stabilan, da on stoji. Zna se šta su temelji, zna se odakle počinje gradnja, i zna se da ako je stabilan temelj, da je onda zidove, ako čak malo iskušeriš, a Boga mi fušerimo dobro, pošto nam majstora nedostaje na sve strane i u svim područjima, kako god ti taj duvar postoje na stabilnom temelju izgradiš, on more stajati.

Ako ga još izgradiš dobro, stajat će dugo. Ako ga još zaštitiš, stajat će još duže. I ako bismo govorili o tome šta su naši temelji, ne trebamo mi ništa pametovati. Sve nam je već rečeno, vrlo jasno. Pa dozvolite da evo krenemo na taj način i da u definiranju ovih naših nesnalažena, nemogućnosti da u čivilizacijskom smislu kao muslimani napravimo išta ozbiljno, pokušamo naći barem mogućnost, mogućnost nekih odgovora.

Allah Đalešanu kaže, oni koji kažu, naš gospodar je Allah. I u tome ustrajni budu, u tome budu u kondici, u tome budu u kontinuitetu, u tome nemaju nikakvih preklida. Allah Đalešanu im šalje meleke svoje, te tenezelu alejhimul melaike. Da bi ih oslobodili svake potrebe, svake mogućnosti, da strahuju, da imaju bilo kakvog straha i da su, ne da je Bože, uopće tužni izbog čega. Ve evširu bili dženneti i da ih obraduje džennetima svojim.

I tako da je. Šta nam ovo znači? Nažalost, u svijetu kakav jeste, sa ljudima kakvi jesu, rijetko ćemo naći našu braću, naše prijatelje, naše vjernike, naše komšije, naše džematlije, naše imame, naše hafise, naše drviše, naše šejhove, da nisu isprepadani.

A što su isprepadani? Neki je tamo prepadnut, znaš, nije, nećemo dijete dobiti posao, a da vršimo fakultet. Neki je isprepadan, nikako da mu se onak čiv uda, a već ima 30 godina. Neki je isprepadan, evo, ističe mu mandat, znaš, ono, bio muftija 5 godina, pa se sad, ono, zadnju godinu, gdje kad god ga vidiš, samo se znoji. Samo znoji, niz njega ne zna, hoće li bit muftija opet. Bio ministar, znaš, pa ono, prve godine on nekako i počne raditi, pa, a bože, a neće li, a neće li. Druge godine već vidiš da on razmišlja šta će kad ne bude ministar. Treće godine nema ga niđe, četvrtu ako izdrži, ako dočeka. Onda, ništa, ono, ne budeš ga prepoznati iz ove njegove prve godine.

Zašto? Zato što su nam temeli nestabilni. Nestabilni. Zato što i kad jesmo muslimani, nismo ko ova naša vraća ovdje, čije mezar je vidite. Ovi koji su nema ni na jednom od ovog mezara, kad ništa ne piše. Ali ima još uvijek ljudi koji znaju čitati. I kad ništa ne piše. Jer zapravo čitat se može na pravi način, samo onda kad ništa ne piše. Ima mogućaj kazati da nekad tišina najviše govori. No, mi ga lamu svuda okolj sebe. I ona traje jedan tren. Taj okaj kad se razviđe, kada ništa nije bilo.

Dakle, lađo šanu nam kaže ako hoćete da vas nije strah i ako hoćete da ne tugujete ni za čin, onda morate stvari vrati na fabričke postavke. A fabričke je postavke rabuna Allah. Naš gospodar je Allah. Naš gospodar nije prešednik opštine. Naš gospodar nije ministar. Naš gospodar nije muftija. Naš gospodar nije glavni imam. Naš gospodar nije rejsulema. Naš gospodar nije prešednik tamo Evropskog parlamenta. Naš gospodar nije nikog ljudi. E onda kad se stvari postave tako, onda smo mi u sebi izgradili svijesto odgovornosti prema dragome Bogu. A kad izgradimo tu svijesto odgovornosti, onda smo poredali stvari onako kako treba i onda šeitan nema nikakve mogućnosti da rovari među nama.

Pogotovo nema mogućnosti da rovari u nama. Jer kad on, lanet ga bilo ili navet ga bilo, kako u mene hrcega, oni kažu, kad on hoće da rovari, strah mu je prvo oružje. Strah mu je prvo. To je njegov prvi mehanizam. Znaš, da te isprepada. Da, kada će ti plaća biti. Hoćeš li je primiti. Hoće li biti na kraju mjeseca. Hoće li biti do petog. Žena na rusna, fržider. Znaš, mora se kupiti. Hoće djeca novi imobitel. Znaš, onaj pametni što ga zovu. Nisu ga džaba nazvali pametni. Jer ne more biti pametani onaj ko ga drži i ono što se drži. Jedan je budala. I vi gledate sada ljude koji dnevno šije sati, osam sati provedo na telefonu.

A dnevno provede na namazu četires pet minuta. E kad se oslobodimo straha od ljudi i kad se oslobodimo straha od stvari i kad nam stvari postanu sredstva a ne ciljevi. Onda poslanik ali se vam kaže je sad možete graditi svoju kuću. A kako se ta kuća gradi? Gradi sanatu i madu dinu. Namaz je stup vjere. Namaz je temelj. To je onaj armiran i dolje dio koji se mora dobro ušalovati, dobro zaliti, dobro srediti, dobro na dobro upraviti. Pa onda gore šta god razi daš i da na čemu stajati. Ali kakav namaz najrutinski da skinješ sa sebe obavezu ili ovaj duhovni ovaj duhovni da li mi kranjamo stvar na rukama ili kranjamo nogama ili kranjamo koljenima ili kranjamo ćelima da li mi kranjamo svojom pameću ili kranjamo svojom dušom kad nam taj temelj bude postavljen tako da nam namaz bude

kada aflahan mu'minun spašeni su. Postigli su spas vjernici koji oni koji su prisutni u namazima svojim oni koji dok obavljaju namaz nisu nigdje drugo i nisu nigdje drugdje nego u namazu svome a onda na taj namaz mi zidamo zidamo duvar koji možemo možemo nazvati zakjatom ili tako pa onda zidamo neki krov koji možemo nazvati hađom pa onda imaju ovi suneti imaju ovi sun suneti pa imaju ovi mustehabi znaš to vam je ona fasada pa hoćeš termo hoćeš lunenu hoćeš laku hoćeš naku znaš a što se stavlja fasada da čuva duvar

da čuva duvar jer kad nema fasade ona se duvar runi a šta to znači da se duvar runi ništa ga neštiti jer vi imate sad muslimane koji kad insistiraju na sunnetu oni stavaju sunnet znaš ono čim iskuće dva rekjata to čim četiri imate muslimane koji insistiraju na nauci od koje nikakve koristi nema treba učiti radljučenja samog imate muslimane koji insistiraju na pobožnosti a da ništa ne zna to je ono gdje smo mi prekinuti i valja nam to vratiti aminu billahi sume stake moći nas poslanik vrlo jednostavna formula aminu billahi

dozvolite da provedemo na dva načina na način na koji smo običajili to prevoditi a to znači vjerujem amenu billahi vjerujem u Boga kad poslanik ali i srvam kaže aminu billahi da li je taj prijevod na bosanski jezik mogući samo na način vjeruj u Boga ili bi možda trebao da ima prijevod vjeruj Boga ta znači vjeruj Bog znači kad Allah kad Allah kad Allah nešto kaže da je tako nemaš ti šta pametovati mi danas imamo muslimana nažalost koji bi da Bogu dragom pametuju kako bi nešto trebalo da izgleda to je vrlo pobožni ljudi

i sve je u redu znaš dok ne dođe do njegovih računica kad on metne svoj kalkulator predaja se stan stan stan stan nek sačeka Bog nek sačeka poslanik da ja malo ovo poredam da ja malo ovo poredam svojom pametni a taj vjerujem Bogu jer što se mene tiče najveći problem svi muslimana današnice muslimani danas čak i vrlo pobožni međunoma ne vjeruju Bogu ništa ili mu vjeruju vrlo malo znaš kad se nije ove matematike slože Allah je lešanju kaže i braću moja draga sestra moja lijepa mi to ovdje vidimo golim okom mi nismo čorani

mi to vidimo golim okom kad Allah je lešanju preko svoga postanika kaže ti pedan ha ili evo u našim ovim računicama ti cenat jači deset ti deset jači metar ti metar jači kilometar i tako dalje jer vola te mjere nismo u nas nismo kilometar ko naš kilometar Allah sve može vjerujemo li mi u to vjerujemo li mi u to da kad Allah je lešanju kaže ti cenat jači deset ne vjerujemo jer da vjerujemo puno toga bi nam u našim životima u našem društvu u našem gradu u našim gradovima u našim selama selima bilo drugačije puno toga bi bilo drugačije složeno

nego mi sve nešto vjerujemo znaš ono što bi rekli političari ovaj koalicijski sporazum bogamko da je to objava znaš ono nešto se oni koalicijski nešto i kao to je ono što nam određuje naše živote a gdje je bog gdje je njegov poslanik gdje je moral gdje je etika gdje je manet bosanskih šahida evo vidite ovdje sede neki lud poličar smio doć ne smio a što ne smio pa šajita nim ne da oni koji su došli a jesu imaju i tu među nama oni ne pripadaju toj vrsti oni pripadaju ovome u čemu mi govorimo cijelo vrijeme ne moraju svaki doći ovdje nazvat

salam tuhanemembego nemaš mi to znamo da nemaš ali hvala dragom bogu mi zajedno mi ovi koji smo se danas ovdje okupili kako je moj prijatelj Mustafa Hođa sinoć kaže u našim računcama jedan nije uvijek jedan kada Allah da to jedan može biti milion bilo čega bilo čega valja nam vratiti stvari na paručke postavke valja nam valja nam braće i sestre početi vjerovati Allahu našano da kad on kaže da je nešto tako da je to tako i da su posljedice tog nečega takve kakve jesu i drugi dio ovoga hadisa u kome je poslanika

ali se nam definira islam u cijelosti da je ništa više nije rekao pametnom da bi bilo dosta summe stekin budi u kondiciji budi u kondiciji šta znači budi u kondiciji ovo summe stekin od toga vam je ono siratum mustekin od toga je stajanje na namazu kame od toga je i kamet od toga je stajanje na arefatu isti korijen istari reč a siratum mustekin zapravo znači kontinuitet koji kontinuitet mi vjerujemo jel da kako kuran kaže u adema u nuha u ibrahima u musaha one poslanike između njih što su dolazili lanu ferroj kube i nehadiminu

mi ne pravimo nikakvu razliku među njima mi slijedimo taj kontinuitet koji je od adema a.s.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a.a Dobro, pomalo, ali stavno.

İmate ove muslimane koji uopće ne znaju da žvaću. Kad vidi Tanjir on bjodma onaj Tanjir çita u guro. Tako kad hoće da bude musliman on bjodma sve. Odmah džennet daj veçeras. Evo ga ja zaradio džennet tunaj. Imate ove muslimane koji imaju ispovjedaonce svoje. Pa imaju neke ljude kojima odu pa im tamo ono nešto znaš. A ti srencija čuli svaki dan po pet puta. A ko ti je kriju ti nis na toj dređi. Ima muslimana, ima muslimana. Dakle, poslanik nas uči. Vjeruj Allahu dželšanu. I budi ustrajan. Nikog Allah ne tereti niti mu tovari preko njegovih mogućnosti. Zna Allah šta ko može nositi. I zato ko sam mi kaže pomalo, pomalo, dobro ugao. Šta je to dnevno?

Dnevno je to 50 minuta doklan ja se sve namaze. Ili ovi koji imaju dobre vene koji mogu stajati da žena legava. Sati, deset minuta. To nije puno. To nije puno. Ostajeti za sve ostalo 23 sata. Jer da su Turhan Emimbeg, da su ova moja braća koja ovdje leže, da su oni razmišljali na način ovih kalkulonata, ne bi nikad došli ovdje. Nikad ne bi donijeli Allahovo riječ, Allahovo riječ u ove prostore ovdje. Ne mojte misliti, braće i sestre, to je ovo danas neka ceremonija. Mi danas napravimo neka, ovo nije nikad ceremonija. Ovo je ibadet. Ovo je ibadet. Ovo je direktan muhabet sa Allahom džanašanom. I nemojte misliti da će ova moja brda okolo biti ista nakon ovoga danas i prije ovoga danas.

Samo nam valja polako graditi sebe, da se vratimo na te fabričke postavke, da duhovnost vratimo u svoje živote. Mi u Lema, prvi mi, naši mi smo postali matematičari. Dobri matematičari. Nije niču dom. Ali da ne gubimo vrijeme na to. Dakle, vrijeme je da stvari vratimo, svaku strah na njenio mjesto gdje joj pripada. Vrijeme je da duhovnost vratimo u naše živote. Vrijeme je da priznamo, prihvatimo i sve činimo na tome da kažemo sebi kako je Allah jedin i moćan, kako moći osim njegove moći nema. Kako je Allah dolešanu, živi.

I kako su ovih naši šehidi ovdje, kako Allah kaže u svojoj knjizi, živi, ali mi to ne možemo da uhovizamo. A vidite kako oni nas okupljaju. Nakon šest stotila godina. Znaš, bili mi ikad bili ovdje na jabuce Dr. Rha Nemunbeg. Vidite kako su oni, oni u smrti voljeli da imaju lije pogled. I kad presele moji stari bošnjaci su, kad posmatrate naša stara međara sam se na brdima, kao da su voljeli da je u smrti i kad presele da imaju tim pogled.

Molim Amaha Đulašanu, prvo da vas sve nagrade za vaš današnji dolazak, da nam ovo ukupiše od naša dobra djela. Da posljedno nagrade naše Gusein Babu koji je danas predvodio ovdje. Čuvene naše tradicije, tek i o Vukilićima, našeg šeja Sinanove, Hađi Sinanove, tek i Sarajeva. Jednog našeg, baš našeg, koji nije sada ovdje, nego je tamo negdje, a došao je sa svojim drvićima.

Ovdje bio nam je u Ramazanu, on je od ovih naših muftića, koliko ja znam. Našeg šeja iz Vareša je muftića koji je bio s nama u Ramazanu. Pridružio nam se i danas ovdje i nadam se, ako Bog dada, da ćemo sa njim vraćati na fabričke postavke tamo gdje su muftići. Nekad prekinuti nasilno. I posebno, naravno, za hvalnost, dugujem našim prijateljima, dragim, na čeru sa Šijevom Mustafom, koji su došli iz Bursi.

E sad ćete mi dozvot malo napo. Bursa je prva prijestavnica Osnovske carevine. U Bursi sve počinje. Foča je prva naša tačka u Bosni, muslimanska. Prvo naše mezarje je ovdje. Odavde sve počinje. Mi smo htjeli da ove godine objedinimo te dvije tačke. Bursu i Foču. Jer ovo pripada, pripada Foču to što sad malo podijerili. Ili Foča pripada ovome, možda bolje je bilo tako kazati. I mi ćemo u ove dvije tačke, bez kojih nema vraćanja na fabričke postavke i bez kojih nema nastavka ovog kontinuiteta, ako bol da pokušati spajati jugu dućnosti. Molim, drago Boga, da naše prijatelje iz Boce posebno nagradi za sve što rade.

Ne samo ovaj današnji dolazak. Oni su bili preksinoći u Novom Pazaru. Danas su ovdje s nama. Sada putuju za Srednju Bosnu. godinama budu s nama na Ajvatovici. I naravno, ovaj naš hor koji je također jedan naš projekat na kome radimo, koji ćemo ovdje imati, ne samo najbolji ovdje na Muftistu, nego najbolji u Bosni i Hercegovini. Jer mi ne umijemo dručije. Mi ili radimo stvar na najbolji način ili ne radimo nikako. Ovdje je dosta sunca, dosta vebrine, i onda se mora sve dobro razvidjeti da bi bilo svima jasno. Dakle, hvala vahom Žalješanu koji nas je okupio ovdje. Hvala vama što ste došli. Molim vah da vas nagradi za vaš trud, vašu potrebu, da budete dio ove priče.

Mi ćemo ovo, ako Bogda da znate za buduće, nedelja prije Ajvatunce je naš stalni termin. I on će biti, ako Bogda, naš stalni termin, koji ne znaju, nije nam stalo uopće da se brojimo, da vidimo koliko nas je. Jer o tome koliko nas je, o tome Amat Žalješanu uručuje, kad ono nam sabere tamo koliko smo bili posvećeni tome čega gdje smo došli. Gospodaru, tražimo utočište od tebe od znanja od koje koristi nema. Gospodaru, tražimo utočište kod tebe od srca koje nije skrušeno. Tražimo utočište kod tebe od nezasite duše. Tražimo utočište kod tebe od tove koja neće biti primljena. Gospodaru, učini naš prsa prostranim za tvoju vjeru.

Olakšaj nam poslove naše, razveži jezike naše, učini naš govor razumljivim. Gospodaru, ako budemo kućani pozicijama ili vlašću, daj nam da se pravilo postavimo u tim situacijama. Gospodaru, obasti nas milošću svojom neizmijedom i daj nam ispravnost u postupce našim. Gospodaru, prodari damet milostivnog virec svoj onima koji su prije nas preselili, i čijesu se duše tebe vratile i učini nas dostojnim emaneta, bosanskih šehida i ovih šehida koji su nam donijeli vjeru u tvoju vjernoću, i učini našo i tuoga apostolika Muhammed aleyhisselama,

i daj se nezastejim vratu su nima. Amin.